Ovo je prvi post koji pišem kao univ.bacc.oec. Da, napokon sam uspio završiti tri godine faxa i sada sam krenuo na diplomski studij. No maknimo se na malo zanimljivije teme.

Nakon relativno hladnog ljeta, stigla je i topla jesen. Kao da su se godišnja doba međusobno dogovorila i zamijenila svoje uloge. Da, bilo je sve „naopako“ pa sam tako i ja umjesto da u jesen dočekujem nju u Osijeku putovao autobusom prema Dalmaciji. Zašto odjednom tako? Zato što se njen brat (napokon) ženio i bio sam pozvan na vjenčanje.



Prvo sam svratio u Vodice ne bi li provjerio naš stan otkako su prije par tjedana cijele Vodice bile poplavljene. Na sreću, u stanu nije bilo nikakvih tragova poplava tako da sam brzo mogao nastaviti prema Splitu. Ali, kao što to biva, nije sve bilo savršeno. Autobusi su prolazili a ja sam ostajao na kolodvoru. Nakon dva sata „kidanja živaca“ ukrcao sam se i krenuo prema Splitu. Stigao sam tek oko osam i već polako je počeo padati mrak.

Dočekala si me na stanici, poljubila i zatim smo krenuli prema stanu. Tamo su me dočekali tvoja mama, baka i brat. Svi su bili u strci i panici oko vjenčanja.

Slijedećeg jutra bilo je vjenčanje ujutro u crkvi. Toga jutra vrijeme je bilo dosta prohladno a kiša padala bez prestanka. Ivana je obukla crnu čipkastu haljinu, rozi sako i crne čipkaste štikle a ja crno odijelo, bijelu kravatu i hlače i crne cipele. Izgledali smo jako lijepo i usklađeno. Prvo smo išli kod njegove buduće žene u stan, a zatim svi zajedno krenuli u crkvu.

Vjenčanje je bilo vrlo kratko i lijepo. Nakon slikanja krenuli smo prema Vinišću. Kiša je stala i vrijeme je bilo sve ljepše i ljepše. Na ručku je bilo oko tridesetak ljudi a od hrane je bilo svega i svačega. Od morskih specijaliteta, soparnika, pršuta, prasetine, torte i kolača…



Navečer smo išli u Marinu proslaviti vjenčanje sa prijateljima u kafiću. Plesali smo, jeli, pili, ludirali se, skakali po podiju (a neki i u krilu nekoga :D)…

Večer je prošla super. Svi smo više-manje bili veseli, nasmijani i pijani a nekima više nikad neće pasti napamet pit rakiju sa mnom.

Putem do Vinišča također je bilo „jako veselo“, jer su se dvojica prijatelja blizanaca skoro potukla u autu dok je Ivana vozila.

Sva ta rakija ostavila je i na mene malo posljedica tako da sam u jutarnjim satima morao malo ići hvatati zraka :D.

Slijedećeg dana otišli smo na piće sa prijateljima a zatim krenuli prema Splitu. Kad smo se malo odmorili i spremili krenuli smo prema kolodvoru i putu za Osijek. Bilo je ovo prvi put da zajedno putujemo za Slavoniju i napokon nije bilo tuge i suza.

Rano ujutro došli smo u Osijek gdje nas je dočekao moj tata. Moja ljubav je cijeli taj dan prespavala jer joj se skupilo nespavanja i umora, a ja sam čak taj dan i na fax morao ići i svađati se sa referadom.

Ostale smo dane provodili zajedno kao „priljepci „. Šetali smo parkovima, shoping centrima, gledali filmove, družili se sa prijateljima, roštiljali, išli po ručkovima i jeli gdje god smo stigli. A posebno treba naglasiti da smo bili u novootvorenom meksičkom restoranu te da smo jeli buritose i tacose.

U ovih 10 tak dana udebljali smo se „ko svinje“ :D. Čak i Ivana koja se nikad ne udeblja uspjela je dobiti 2-3kg.

Na jedan dan smo išli i u Sarajevo. To je bio moj poklon za tvoj rođendan. Vidjeli smo puno toga. Od Vrela Bosne, rijeke Bosne i Miljacke, Baščaršiju, i na kraju Avaz toranj..

Na Baščaršiji smo proveli najveći dio vremena. Jeli smo ćevape, pili kavu sa rahmat-lokumom, jeli tufahije i španjolske vjetrove, kupovali suvenire...

Najviše nas je oduševio Avaz toranj. Neboder je visok 142 metra a sa antenom ima oko 170 metara. Na vrhu se nalazi kafić sa predivnim pogledom na Sarajevo.



Navečer smo došli u Osijek i onda su moji došli po nas. Slijedeća tri dana većinom smo provodili vrijeme u vođenju ljubavi, maženju i nježnostima.. Jedan dan smo htjeli ići na jahanje konja ali nažalost nismo uspjeli. Nakon desetak dana morali smo se rastati jer si morala krenuti na fax.

Još osjećam tvoje ruke iako me grli tuga

Bilo mi je prelijepo, savršeno, neopisivo..možda i najljepše do sada u Slavoniji. Bili smo opušteni kao nikad do sada, puni pažnje i nježnosti jedno za drugoga, nismo se ni jednom posvađali i sve smo se uspjevali dogovoriti. Stvarno sam uživao s tobom i jedva čekam Novu godinu :).


Svaku oluju isprati grom
A onda eto vedrih, eto lijepih dana
Volim te
Povjeruj srcu mom
Toj školjki
Gdje si mirna, gdje si sama

Ljubavi, sretan ti 24. rođendan. Žao mi je što danas neću biti s tobom ali znaj da bi to itekako htio. Nemoj nikada zaboraviti koliko moje srce kuca za tebe i koliko si posebna za mene. Sad bih te htio samo čvrsto zagrliti izljubiti i ne puštati. Volim te najviše na svijetu :)

Želim ti :
1. puno zdravlja,
2. ljubavi (mene još dugo pored sebe i naših zajedničkih trenutaka :))
3. da završiš fax slijedeće godine
4. Sve ostalo :)

Ti si jedino moje važno
Sve drugo ostaje prividno i lažno

<< Arhiva >>